uto - 14.04.2009
Čuvajte se! Todorci uskoro napadaju!
TODORCI!
Narod zove Todorcima tajanstvene i okrutne jahače koji su bez sumnje najstrašniji i najopasniji od svih demonskih bića na Balkanu. Ale su opasne, ali sklone piću i priglupe; vodenjaka i rusalki se takođe treba kloniti; vampiri su po svojoj prirodi neprijatelji čoveka, ali po strahotama koje rade niko ne može da se meri sa ovim konjanicima noći. Sreća je da se todorci pojavljuju dosta retko, a naročito su opasni u toku jedne nedelje u proleće. Todorci su mnogo stariji od hrišćanstva i u Podunavlju, Pomoravlju i Trakiji dugo su bili poštovani, uglavnom iz straha. Njihov tamni predvodnik na svom hromom konju naoružan mračnim tajnama i čudnovatim moćima ulivao je toliki strah da se i danas smatra jednim od najmoćnijih denoma Balkana. Njega su čak povremeno smatrali božanstvom.
Todorci jašu na belim konjima i ogrnuti su belim plaštevima. Većinom izgledaju kao obični ljudi samo što imaju rep, ali neki od njih nemaju lica. Neki pričaju da ima i Todoraca koji umesto glave imaju ljudske repove na konjskim telima. Verovatnije je da se ovde radi o nekom zaostatku kentaura. Čudno je da se ovde kentauri ne javljaju na planinama južnog Balkana gde ih je nekada bilo mnogo, nego uglavnom u Sremu i na Fruškoj gori.
Todorci jašu ispred svog vođe koga narod naziva "veliki Todor". Na koga god naiđu ubijaju ga gazeći ga konjskim kopitama. Ponekad umeju da budu još suroviji i svoje žrtve raspore i zapliću im creva. Postoje grozne priče o tome kako su ovi tamni jahači uvijali creva svojih žrtava oko drveća ili glogov, pa čak i namotavali oko vretena. Jahači mogu da budu neviljivi pa se nekada noću čuje samo topot, a preplašeni ljudi bi ujutru našli tragove kopita njihovih konja i izmrcvarene žrtve.
"Veliki Todor" pojavljuje se tek iza svojih jahača. Jaše velikog hromog konja, a priča se da je i on hrom. Kao i ostali jahači, nosi veliku sablju i ogrnut je belim plaštom. Na glavi nosi veliki kalpak i nikada mu niko nije video lice. Mnogi smatraju da je ovaj "veliki Todor" zapravo veliki slovenski bog Trojan za koga se takođe priča da je noćni konjanik ili najopasniji đavo Hromi Daba, vučji pastir.
Strašni jahač i njegovi konjanici bili su, međutim, na Balkanu mnogo pre dolaska Slovena. O tome nam svedoče tragovi kulta ovog jahača iz Podunavlja i Trakije, Tribali, Mezi, Dardanci i Tračani poznavali su ove jahače. Još iz vremena rimskog osvajanja sačuvani su brojni reljefi sa predstavama "Tračkog konjanika" koji je najčešće predstavljen kako lovi ili svoj plen baca psima koji ga prate. Iz Podunavlja su poznati reljefi jahača, koji se obično javljaju u paru. Zanimljivo je da je Tračanima, Mezima i Tribalima bilo poznato da jahači vole da love i obično su ih predstavljali kao lovce. Valjda da bi ih nagovorili da ne ubijaju njih već divljač. Narodi koji su se naseljavali na Balkanu pridavali su ovim jahačima božanska ili svetačka svojstva pa zato nije čudo što su vođu tamnih konjanika proglašavali Trojanom, Hromim Dabom ili na kraju svetim Todorom.
Naravno, u svom strahu od todoraca ljudi su nastojali da otkriju načine da se od njih zaštite. Pošto su ovi tamni jahači mnogo jači i opasniji od vampira, ne pomažu nikakvi napadi na njih već samo, preventivna sredstava kao, recimo, kokain ili makar beli luk. Kada dolaze jahači ipak je najvažnije dobro se sakriti. Tih dana ne valja ništa raditi.
Ovo su uglavnom narodna predanja ali pouzdano znamo da su naši preci znali od čega treba dušu braniti! Jedina veza izmedju Pravoslavnog Sveca Sv.Todora i ovih todoraca je da su, baš, vreme kada se on svetkuje, izabrali da najviše napadaju - naravno, možemo očekivati da su se vremenom prilagodili pa sada uzimaju čisto ljudske oblike (uglavnom kao bankari, kopirajteri i ugostitelji), krijući svoju pravu demonsku suštinu.
Efekat njihovog delovanja je skoro isti, možda čak i gori, jer najveći broj psihičkih poremećaja (ludila, samoubistava, kao i zaposednutosti) kod ljudi, javlja se upravo u vreme Todorove nedelje i ove sledeće.
Zato naučimo nešto i o tome kako demonske sile deluju i kako se najbolje zaštititi VEROM i IMENOM GOSPODA našega SPASITELJA ISUSA HRISTA!
IC XC NI KA!
